Malo križića... 

Dugo nisam radila križiće.Nekako više volim igle i kukice.

Al eto, sa križićima sam počela negdje sa 7-8 godina starosti na malim veziljama u osnovnoj školi.Mama me naučila prvo na platnu gdje je križiće nacrtala preko indigo papira, a ja sam morala paziti da svi budu jednake veličine.Onda sam dobila komad paname i morala sam brojati i paziti da sve kaj je mama nacrtala na papiru izvezem na tom komadu platna...

Negdje još imam koji taj početnički rad jer ga je moja baka sačuvala...

A sad vezem stolnjak...i to dosta veliki stolnjak .Doda i ja se zezamo da moram jednog dana i unučad naučiti vesti jer kakav sam si posao zadala neko bu ga moral i završiti ;)

Eto koliko je to posla...al kaj sad...mustru već znam na pamet .

Tak, za sad toliko...

Kroz vrijeme...

Blogovi su zamrli...neki su potpuno nestali,a neki su se zamrzli u vremenu kao i ovaj moj.Sumnjam da će ovdje netko zaviriti,ali eto,ja sam nekako sentimentalno vezana za ovo mjesto...pisat ću ako ništa za svoju dušu.

U ovih 12 godina dogodilo se puno...

Oni koji su posječivali ovo mjesto znat će o čemu pričam....

Dakle...prvo su negdje na bolje mjesto otputovali moji baka i deda...Prošlo je tome 11 godina al tuga je tu...kao i zahvala svemiru ili onom gore kaj mi je ipak dozvolio da baku i dedu imam punih 45 godina.Otišli su u dva mjeseca,prvo deda i za njim baka od tuge...

Sječate se onih mojih vjetrenjača i silne borbe sa njima?!

Borba se nastavljala,Najdraži se borio i mi svi sa njime...prognoze su bile loše i svaki dan je bio doslovno poklonjen...no on se držao i nitko nije po njegovom izgledu,ponašanju ili bilo čemu trečem vjerovao da takvo teško zlo nosi u sebi.Dapače,ja sam pored njega izgledala iscrpljeno i bolesno.Iako nismo očekivali ništa loše uvijek je bio onaj tračak straha u nama...i dogodilo se...ali ne Najdraži.Ni na rubu pameti mi nije bilo...no otišla je moja mama.Samo tako u 3 dana...Odvedena u bolnicu radi nekih bolova u leđima.Mislio bi čovjek,pa hajde neki išijas,nešto....Otkazala jetra.

Ne uspiješ to prihvatiti i shvatiti...10 mjeseci iza mame,otišao je i Najdraži...

Bez obzira kaj smo godinama strepili i ajmo reč očekivali da do toga može doći...bio je šok,ogroman šok i nevjerica.Ostale smo tako Doda i ja same sa Zmajem od Ilice (svekrva).

I sa njom je bila živa koma.Kretala se uz hodalicu,radila gluposti inatila se...i onda je i ona pala u krevet i ščepala ju je demencija.E to su bile borbe gore od svih predhodnih.Ubrzo nakon 92 rođendana ugasila se i ona...

U nekada punoj kući ostale smo nas dve...mama i kčer...

Da u sve to razdoblje uguram još i koronu i potrese.

I onda kreče...

Svih tih godina ja sam radila i jurila i trčala 24 sata dnevno.Spavala tu i tamo...jela ako sam se sjetila i ništa mi nije bilo.Sad kad je konačno bio mir,kad nije bilo straha ni brige ja sam pukla.Valjda prije nisam imala vremena razmišljati,nisam imala kad.E sad je moj mozak imao vremena stvarati svoje slike kojih ja nisam bila svjesna.Došlo je do toga da sam dobivala napade panike ako bi prešla prag balkonskih vrata i izašla na vlastitu terasu.Dučan i odlazak u njega je bio noćna mora.Mislila sam da ludim i da ću zaglavit na nekoj psihijatriji...Voziti auto je bio horor.Doktori...ehhh,oni te samo nafilaju tabletama od kojih si zombi koji ništa ne traži.Odustala sam od toga...borim se sama...nekad uspješno,nekad ne...ali kakva sam bila jedno vrijeme sada sam mila majka.

Pomalo sam počela ponovo sa ručnim radom...malo intenzivnije nakon kaj sam postala dupla teta,buraz je dobio blizanke,pa sam imala inspiraciju i za obleku i za razne igračke.I sad radim jer me to smiruje...

Bit će radova u nekom sljedećem postu...iskreno,moram se prisjetiti kako uopće ovdje slike postaviti.

Eh da...na neko bolje mjesto su otputovali i moji četveronošci...

Otišla je Luna sa punih 11 godina...i Mali pas sa skoro 19 godina ...

Inače Doda je završila fax...nitko nije vjerovao u to,ali inat u njoj je proradio i eto...ima dvije diplome :)

Udala se još nije i ne zna se kad će i hoće li...ali to je njen život i neka uživa u njemu.

Veliko dijete (sin od Najdražeg) je pretprošli Božić dobio curicu tako da sam ja postala Pola od Babe...tak ja velim...

Naravno,imamo i dalje punu kuću četveronožaca...belgijanku i dvije pekinezerice...i to je u kratko to.

Do nekog novog posta...

 Nevjerojatno !!!!

Eto,godinama pokušavam ući na ovaj svoj blog i nema šanse,nisu dali zbog mail adrese koja je išla preko Yahoo adrese....al meni vrag nije dal mira i evo,probala opet...I iiiii tu sam!

Vjetrenjače....

Prije nepunih šest godina borili smo se sa vjetrenjačom..lomili koplja...i mislili da smo pobjedili...

I jesmo....

No sad se pojavila nova vjetrenjača...pa se borimo...pa smo iscrpljeni...i ne znamo rezultat...

Zato me nema,zato gotovo ništa ne radim...

Stavljam Vam danas slike nekih radova koje sam napravila i koji čekaju da ih ovdje podijelim.

Šeširić i torbica za kčer moje kolegice sa posla...

Pa reciklaža iz prošlog posta...ljetna suknjica za mene...iskorištene stare Dorine trapke i heklani dio šosa...već je dobrano iznošena ...dakle pun pogodak!

Pa se ubijamo u slatkom....

I za kraj Luna i Mali pas koji je snalažljiv....

Luna sjedi na podu i kako je ogromna vidi šta Dora ima u tanjuru,a Mali je mali pa se snašao i popentrao Luni na leđa da i on vidi šta je to na stolu!!!!

Toliko od mene....

Tu sam negdje...ali niš ne radim ...

Kad pobjedimo vjetrenjaču javit ću se....

Do tada, ostajte mi zdravi i veseli!!!!

Zaostala kapa,tunika...i reciklaža.....

Neki dan veli frendica:"Moja Kika (njena kčer ) sprema ormar i ostavi veliku prazninu na sredini..Pitam je kaj je ta rupa,a dijete veli da je to mjesto za sve kape koje joj je Dea napravila!!!!"
Dakle,,,priča je ovakva...
Prije dvije godine napravila sam Kiki kapu,beretku,crvenu...i dijete,pardon curetak od 13 godina pobacalo sve ostale kape i nosi samo tu crvenu beretku.I naruči još jednu plavu kapu...za tu zimu...I ja se naravno odma ulovila iglica,vunice...napravila kapu u jedno poslije podne...
Bila sam 100 % sigurna da sam joj kapu odnjela i da je nosi....ali vraga!
Kapa je čamila u vrečici u ladici dvije godine!!!!
I naravno dijete mi diskretno dalo do znanja da ima samo jednu kapu,crvenu,sada već i pre malu...ali je uporno cijelu zimu navlačila na glavu!
A i ona plava kapa u vrečici...sad je već bila pre mala...pa sam je oparala i napravila novu,malo drugačiju.
I evo,vani zima,u Gorskom kotaru pao snijeg...nova plava kapa je gotova...možda će je još stići nositi prije nove zime!!!!









A do zime sam sama sebi rekla da ću popuniti njenu prazninu u ormaru u svim mogućim bojama!!!

Gotovo je i ljubičasto na rupe....









Hmmmm...nikada mi ljubičasta na slici ne ispada kao što je u prirodi....
Tunika....
Bilo bi je ljepše vidjeti na modelu....
Ali moj model spava...skupa sa Malim  psom...




I za kraj reciklaža.
Kod mene ima hrpa ficleka vune u svim mogučim bojama,pa mi idu na živce,zauzimaju mjesto,a niš konkretno od njih,a opet nije ni za baciti....
Pa sam krenula kombinirati....




Još malo pa gotovo...kad zgotovim poslikam da vidite jel se isplatilo!!!!

A ova me slika tako podsjeća na mene i Najdražeg!!!!






Do idućeg puta....svima pusa!!!!

Tu sam....

Radim,radim,samo radim....
Jedva stignem spavati...
Raspoloženje promjenivo,ko i vrijeme vani....

Momentalno na iglama...i to već duže vrijeme




Ma da duže vrijeme,drugi puta.
To je ono kad misliš da sve znaš ,pa fulaš milion puta,pa ti mustra ima rupe,mislim one rupe koje ne bi trebala po šemi imati...a ti si misliš,pa kaj,rupa manje više,ne bu se vidlo kad je i ovak rupasto...
No kad sam malo bolje pogledala...izgledalo je STRAŠNO!!!!
Pa sam sve isparala i krenula ponovo....ide sporo jer je konac tanki,,,no bude....

Vani se sve budi,trava se budi svako jutro i raste majke mi moje 20 cm po danu!
Mrzim kosilicu!!!!Sve mislim da cijelo dvorište zbetoniram!!!!!
Ali na mom balkonu u tegli cvijet se pokazao....




Đurđica!!!!
I već miriši ko luda,a cvijet se još nije pošteno ni otvorio.

Hmmm....
Imala sam namjeru napisati duži post...
No došla moja Doda iz škole pa već sa vrata viče:"Sad ja!"
Znam,znam,moram gibati odavde...

Za kraj Vam ostavljam sliku Malog pasa (dugo ga niste vidjeli-priznajte!),a gdje drugdje nego na radnom mjestu!



U mom krevetu....

Ročkas,,,dekica,,,i neka tuga....

I tako se družimo već 5 godina.....

Vrijeme leti....

A ovo sam radila zadnjih dana...istina gotova je već skoro cijeli tjedan,no nikako da je poslikam,zalijepim ovdje...

(klik na sliku da se vidi cijela....)

Hmmm...nije kvrgava i grbava dekica...nego moj krevet...

Pa se ja pitam zašto se u jutro budim pokočena i umorna????!!!!!

Valjda je vrijeme da madrac promijenim....

Inače,dekica je trebala biti dekica,za malu curicu,,,no kak ja baš nemam pojam koliko su mala djeca u stvari mala,(moja nije nikad bila mala...) tak sam stalno nekaj dodavala što u širinu...a u dužinu sam išla dok je bilo klupka oko mene....

Tak bu dijete imalo dekicu do neke pete godine,,,,ak se prije ne raspadne!

No ja zadovoljna....

Sutra je predajem sretnoj baki da pokrije unučicu.

A tuga...

Ma kaj ja znam jel to tuga ili kaj već drugo....

Neki dan nisam imala kaj pametno raditi (a veša za peglat brdo,a prozori ne propuštaju danje svijetlo više,a dvorište u komi ) ,dakle stvarno nisam imala kaj,pa sam malo lutala po blogovima....

Pa sam naišla na neke drage ljude koji nisu više sa nama,pa sam naišla na blogove čiji su vlasnici odustali od druženja...pa sam naišla na neke nekad drage ljude koji su prestali biti dragi ljudi i prekinuli komunikaciju...zbog čega?Zbog gluposti....

Pa sam shvatila da mi fale one prve godine bloganja kad smo imali hrpu komentara ispod svojih radova,svakom sam se veselila ko malo dijete!

Pa mi fali...

Fali mi puno toga sa početka...

I sama sam zanemarila blog,,,javim se tu i tamo da mi blog baš ne umre...

pa si mislim...možda je bolje da umre???

Boc-boc iglicama....

Jedan brzinski post....

Vesela sam danas!!!!!

Boc-boc iglicama,

ne diraj ga ručicama,

bode,bode jež,

bit će suza bjež!!!!

Sjeća li se netko te vrtičke pjesmice????

No ,nije jež....

I nema suza!!!!

Dapače,smješim se od uha do uha!!!!

Danas sam slučajno naletila na igle u gradu.

Igle za štrikanje naravno!

Pa nisam mogla odoljeti...

Pa sam si kupila Milward-ove bamboo igle...

I odmah sam ih morala probati!

I ne puštam ih iz ruku!!!!

A ovo im je cijena....

Smiješna cijena za užitak koji pružaju....

Uzela sam samo jednu veličinu tek da ih isprobam,,,ali u ponedjeljak jurim ponovo u dučan po sve brojeve koji mi trebaju!!!!

A dok ja uživam u svojoj Carskoj fotelji...moji razmaženi psi su raskopali krevet po svom guštu....

I naravno uživaju na svoj način!!!

Uskoro se javljam...čim sa igli skinem rad...a bit će brzo kako sam navalila.

Nadam se samo da drvene igle nisu zapaljive,koliko sad "stružu" jedna po drugoj!!!!

Carevo novo ruho...

Pa nije baš Carevo...

Mogla bi reči...Caričino novo prijestolje!!!!

Već sam i zaboravila kad sam ovo isheklala...

Pa je tako stajaloooooo,stajaloooo,pa sam jedva našla kud sam sama od sebe sakrila da ne vidim da nije dovršeno...

E sad je došlo na red....

I Carica je dobila novo prijestolje...sad se stvarno osječam CARSKI!!!!

Ova pletena fotelja je jako udobna za dugo sjedenje .U njoj obično presjedim cijele večeri sa nekim radom u rukama ispred TV-a.

Dosadili mi jastuci koji mi klize na sve strane pa me više žuljaju nego mi je udobno i stalno ih lovim negdje...

Sad je sve u jednom komadu i baš mi paše uvaliti se tu!!!

Ne vjerujem da se netko sječa ove torbice sa strane...imala je davno prije neku drugu namjenu,no sad sam je malo preuredila i pričvrstila sa strane da u njoj držim klupko koje ne leti svuda po sobi dok radim,a kad krenem u krpe,cijeli rad pospremim u torbicu...

OK,malo se pogužvala,bum ju speglala...

Brrrrrrr.....

Zima je...i napokon je pao snijeg....

I nigdje ralice da ga počisti...šta se može...Kod nas je Zimska služba naj spremnjia tam negdje u 6.-7. mjesecu,,,pa da,ko bi usred zime očekivao snijeg???

A kako je vani zima moje curke se ne žele družiti...ko da je prvi puta u životu pao snijeg...pa su proglasile elementarnu nepogodu...pa su zmislile da je kolaps i da se nikam nemre...pa ko da je sve stalo i zamrzlo se...svašta...

A zaboravljaju da smo prije dvije godine po večem nevremenu i večem snijegu dolazile...

Evo dokaza!!!!Stari slajdić...

No dobro,sad bumo valjda čekali ljeto,,,ak im onda ne bu pre vruče...

I za kraj,moja Luna,vjerno čeka na naj višem prozoru da se vratim kući sa posla...

I vjerojatno jedina koja se veseli kad dođem....

Drugi kad me vide imaju onu bedastu facu...i još bedastije pitanje:"Kaj si već došla???"

A ja bi naj rađe vrištala!!!!!

Do sljedećeg puta....

2012...

Još malo i tu je...
Nadamo se bolja...svaki put se nadamo da je tako...
A ja Vam svima od srca želim da bude bolja!!!!

Sretna Vam Nova!!!!