20 siječnja 2024

 Nevjerojatno !!!!

Eto,godinama pokušavam ući na ovaj svoj blog i nema šanse,nisu dali zbog mail adrese koja je išla preko Yahoo adrese....al meni vrag nije dal mira i evo,probala opet...I iiiii tu sam!


13 kolovoza 2012

Vjetrenjače....

Prije nepunih šest godina borili smo se sa vjetrenjačom..lomili koplja...i mislili da smo pobjedili...

I jesmo....
No sad se pojavila nova vjetrenjača...pa se borimo...pa smo iscrpljeni...i ne znamo rezultat...

Zato me nema,zato gotovo ništa ne radim...
Stavljam Vam danas slike nekih radova koje sam napravila i koji čekaju da ih ovdje podijelim.

Šeširić i torbica za kčer moje kolegice sa posla...



Pa reciklaža iz prošlog posta...ljetna suknjica za mene...iskorištene stare Dorine trapke i heklani dio šosa...već je dobrano iznošena ...dakle pun pogodak!


Pa se ubijamo u slatkom....


I za kraj Luna i Mali pas koji je snalažljiv....


Luna sjedi na podu i kako je ogromna vidi šta Dora ima u tanjuru,a Mali je mali pa se snašao i popentrao Luni na leđa da i on vidi šta je to na stolu!!!!

Toliko od mene....
Tu sam negdje...ali niš ne radim ...
Kad pobjedimo vjetrenjaču javit ću se....

Do tada, ostajte mi zdravi i veseli!!!!

14 svibnja 2012

Zaostala kapa,tunika...i reciklaža.....

Neki dan veli frendica:"Moja Kika (njena kčer ) sprema ormar i ostavi veliku prazninu na sredini..Pitam je kaj je ta rupa,a dijete veli da je to mjesto za sve kape koje joj je Dea napravila!!!!"
Dakle,,,priča je ovakva...
Prije dvije godine napravila sam Kiki kapu,beretku,crvenu...i dijete,pardon curetak od 13 godina pobacalo sve ostale kape i nosi samo tu crvenu beretku.I naruči još jednu plavu kapu...za tu zimu...I ja se naravno odma ulovila iglica,vunice...napravila kapu u jedno poslije podne...
Bila sam 100 % sigurna da sam joj kapu odnjela i da je nosi....ali vraga!
Kapa je čamila u vrečici u ladici dvije godine!!!!
I naravno dijete mi diskretno dalo do znanja da ima samo jednu kapu,crvenu,sada već i pre malu...ali je uporno cijelu zimu navlačila na glavu!
A i ona plava kapa u vrečici...sad je već bila pre mala...pa sam je oparala i napravila novu,malo drugačiju.
I evo,vani zima,u Gorskom kotaru pao snijeg...nova plava kapa je gotova...možda će je još stići nositi prije nove zime!!!!









A do zime sam sama sebi rekla da ću popuniti njenu prazninu u ormaru u svim mogućim bojama!!!

Gotovo je i ljubičasto na rupe....









Hmmmm...nikada mi ljubičasta na slici ne ispada kao što je u prirodi....
Tunika....
Bilo bi je ljepše vidjeti na modelu....
Ali moj model spava...skupa sa Malim  psom...




I za kraj reciklaža.
Kod mene ima hrpa ficleka vune u svim mogučim bojama,pa mi idu na živce,zauzimaju mjesto,a niš konkretno od njih,a opet nije ni za baciti....
Pa sam krenula kombinirati....




Još malo pa gotovo...kad zgotovim poslikam da vidite jel se isplatilo!!!!

A ova me slika tako podsjeća na mene i Najdražeg!!!!






Do idućeg puta....svima pusa!!!!



27 travnja 2012

Tu sam....

Radim,radim,samo radim....
Jedva stignem spavati...
Raspoloženje promjenivo,ko i vrijeme vani....

Momentalno na iglama...i to već duže vrijeme




Ma da duže vrijeme,drugi puta.
To je ono kad misliš da sve znaš ,pa fulaš milion puta,pa ti mustra ima rupe,mislim one rupe koje ne bi trebala po šemi imati...a ti si misliš,pa kaj,rupa manje više,ne bu se vidlo kad je i ovak rupasto...
No kad sam malo bolje pogledala...izgledalo je STRAŠNO!!!!
Pa sam sve isparala i krenula ponovo....ide sporo jer je konac tanki,,,no bude....

Vani se sve budi,trava se budi svako jutro i raste majke mi moje 20 cm po danu!
Mrzim kosilicu!!!!Sve mislim da cijelo dvorište zbetoniram!!!!!
Ali na mom balkonu u tegli cvijet se pokazao....




Đurđica!!!!
I već miriši ko luda,a cvijet se još nije pošteno ni otvorio.

Hmmm....
Imala sam namjeru napisati duži post...
No došla moja Doda iz škole pa već sa vrata viče:"Sad ja!"
Znam,znam,moram gibati odavde...

Za kraj Vam ostavljam sliku Malog pasa (dugo ga niste vidjeli-priznajte!),a gdje drugdje nego na radnom mjestu!



U mom krevetu....










23 ožujka 2012

Ročkas,,,dekica,,,i neka tuga....


I tako se družimo već 5 godina.....
Vrijeme leti....

A ovo sam radila zadnjih dana...istina gotova je već skoro cijeli tjedan,no nikako da je poslikam,zalijepim ovdje...


(klik na sliku da se vidi cijela....)


Hmmm...nije kvrgava i grbava dekica...nego moj krevet...
Pa se ja pitam zašto se u jutro budim pokočena i umorna????!!!!!
Valjda je vrijeme da madrac promijenim....

Inače,dekica je trebala biti dekica,za malu curicu,,,no kak ja baš nemam pojam koliko su mala djeca u stvari mala,(moja nije nikad bila mala...) tak sam stalno nekaj dodavala što u širinu...a u dužinu sam išla dok je bilo klupka oko mene....
Tak bu dijete imalo dekicu do neke pete godine,,,,ak se prije ne raspadne!

No ja zadovoljna....
Sutra je predajem sretnoj baki da pokrije unučicu.

A tuga...
Ma kaj ja znam jel to tuga ili kaj već drugo....
Neki dan nisam imala kaj pametno raditi (a veša za peglat brdo,a prozori ne propuštaju danje svijetlo više,a dvorište u komi ) ,dakle stvarno nisam imala kaj,pa sam malo lutala po blogovima....

Pa sam naišla na neke drage ljude koji nisu više sa nama,pa sam naišla na blogove čiji su vlasnici odustali od druženja...pa sam naišla na neke nekad drage ljude koji su prestali biti dragi ljudi i prekinuli komunikaciju...zbog čega?Zbog gluposti....
Pa sam shvatila da mi fale one prve godine bloganja kad smo imali hrpu komentara ispod svojih radova,svakom sam se veselila ko malo dijete!
Pa mi fali...
Fali mi puno toga sa početka...
I sama sam zanemarila blog,,,javim se tu i tamo da mi blog baš ne umre...

pa si mislim...možda je bolje da umre???

02 ožujka 2012

Boc-boc iglicama....

Jedan brzinski post....

Vesela sam danas!!!!!

Boc-boc iglicama,
ne diraj ga ručicama,
bode,bode jež,
bit će suza bjež!!!!

Sjeća li se netko te vrtičke pjesmice????

No ,nije jež....
I nema suza!!!!
Dapače,smješim se od uha do uha!!!!

Danas sam slučajno naletila na igle u gradu.
Igle za štrikanje naravno!



Pa nisam mogla odoljeti...



Pa sam si kupila Milward-ove bamboo igle...
I odmah sam ih morala probati!
I ne puštam ih iz ruku!!!!

A ovo im je cijena....


Smiješna cijena za užitak koji pružaju....
Uzela sam samo jednu veličinu tek da ih isprobam,,,ali u ponedjeljak jurim ponovo u dučan po sve brojeve koji mi trebaju!!!!

A dok ja uživam u svojoj Carskoj fotelji...moji razmaženi psi su raskopali krevet po svom guštu....
I naravno uživaju na svoj način!!!

Uskoro se javljam...čim sa igli skinem rad...a bit će brzo kako sam navalila.
Nadam se samo da drvene igle nisu zapaljive,koliko sad "stružu" jedna po drugoj!!!!


05 veljače 2012

Carevo novo ruho...

Pa nije baš Carevo...


Mogla bi reči...Caričino novo prijestolje!!!!

Već sam i zaboravila kad sam ovo isheklala...



Pa je tako stajaloooooo,stajaloooo,pa sam jedva našla kud sam sama od sebe sakrila da ne vidim da nije dovršeno...
E sad je došlo na red....



I Carica je dobila novo prijestolje...sad se stvarno osječam CARSKI!!!!
Ova pletena fotelja je jako udobna za dugo sjedenje .U njoj obično presjedim cijele večeri sa nekim radom u rukama ispred TV-a.
Dosadili mi jastuci koji mi klize na sve strane pa me više žuljaju nego mi je udobno i stalno ih lovim negdje...
Sad je sve u jednom komadu i baš mi paše uvaliti se tu!!!

Ne vjerujem da se netko sječa ove torbice sa strane...imala je davno prije neku drugu namjenu,no sad sam je malo preuredila i pričvrstila sa strane da u njoj držim klupko koje ne leti svuda po sobi dok radim,a kad krenem u krpe,cijeli rad pospremim u torbicu...



OK,malo se pogužvala,bum ju speglala...



Brrrrrrr.....
Zima je...i napokon je pao snijeg....



I nigdje ralice da ga počisti...šta se može...Kod nas je Zimska služba naj spremnjia tam negdje u 6.-7. mjesecu,,,pa da,ko bi usred zime očekivao snijeg???

A kako je vani zima moje curke se ne žele družiti...ko da je prvi puta u životu pao snijeg...pa su proglasile elementarnu nepogodu...pa su zmislile da je kolaps i da se nikam nemre...pa ko da je sve stalo i zamrzlo se...svašta...
A zaboravljaju da smo prije dvije godine po večem nevremenu i večem snijegu dolazile...



Evo dokaza!!!!Stari slajdić...
No dobro,sad bumo valjda čekali ljeto,,,ak im onda ne bu pre vruče...



I za kraj,moja Luna,vjerno čeka na naj višem prozoru da se vratim kući sa posla...
I vjerojatno jedina koja se veseli kad dođem....
Drugi kad me vide imaju onu bedastu facu...i još bedastije pitanje:"Kaj si već došla???"
A ja bi naj rađe vrištala!!!!!

Do sljedećeg puta....







31 prosinca 2011

2012...



















Još malo i tu je...
Nadamo se bolja...svaki put se nadamo da je tako...
A ja Vam svima od srca želim da bude bolja!!!!

Sretna Vam Nova!!!!

25 prosinca 2011

18 prosinca 2011

Vrijednice...

Puno se toga nakupilo...
Stalno se nekaj dela,a ja jako malo pišem...
Bum probala po nekom redu,,,

Kako sam Dodi napravila tri šilterice (opssss...treća ljubičasta još nije dobila šilt-bude...) ,tako je dijete poželjelo i rukavice,bez prstiju,duuugačke...



pa su tako nastajale u sivoj,crnoj i ljubičastoj boji,da bar uz dvije kape pašu...



No ostalo je nešto malo sive vune...a ona si je prije par dana kupila sivi kaputić...



taman za jedan šal uz sve...

Sad je dijete sretno i zadovoljno...to je bitno!

Pa smo se ponovo malo družili u našem klubu...
Imali smo radionicu!
Naša "PreCjednica", tak je od milja zovemo Goge,dopeljala nam je gospona Vladu Čehulića koji nas je učil delati Ružice...
Detaljan izvještaj i naše pokušaje pogledajte

OVDJE


A ovak su izgledali moji pokušaji iste...



Naravno moja je ova narančasta,a original Vladina je bijela...mislim da je razlika i više nego očita...
Još sam ja ovu svoju namještala da je slikam sa one strane gdje na nešto liči...a ličila je najviše na češer i to onaj na koji je neko nagazio nogom!
Dakle,pokušala jesam,vidla da "znam" i odustala....

Pa smo se svi pomalo bacili na ono što nam naj bolje ide...pletenje i heklanje!


Igor štrika šal...


Mama Ljerka dela križiče...



Hanči hekla kapu...



Radinka je napravila kapu...



Uz put uči Nadu heklati...
Jer naša Nada ima u Gorskom kotaru kućicu iz bajke,,,a na kućici bi voljela imati heklane zavjese...pa bu se naučila heklati...i kućica bu dobila zavjese!!!


Kaj nije ko ona iz Ivice i Marice!!!!

A ja,ja sam danas imala dan paranja!
Vestu kojoj je trebalo prišiti još samo jedan rukav sam kompletnu oparala!!!


Ostala je hrpa ovakvih klupka...i sad sam krenula ponovo...
Bila mi je muka jer je vuna mucasta,teško se para,a vesta je bila duga skoro do koljena...no,shvatila sam da mi se uopče ne sviđa i da će vjerojatno visiti u ormaru,a ne na meni...pa je nema više...nastat će nova,no potpuno drugačija...ak i nju ne oparam jednog dana!

Eto,svi smo vrijedni...
Na žalost zbog svih mogučih blagdana koji dolaze ove se godine više ne družimo,ali kad se opet skupimo bit će novih radova!
A ja sad idem ovu oparanu vunu ponovo pretvoriti u nešto nosivo!

Do sljedećeg posta sve Vas ljubi Vaša
Dea