Uff...

Da baš tako...Uff...
Vruče mi je,umorila sam se...

Gotova je uživancija nazvana godišnji odmor.
Odradila sam već drugi tjedan na poslu i još uvijek ne mogu shvatiti da sve muke kreću iz početka.

No krenimo od odmora...

Da,stvarno je bio odmor...
Već treče ljeto za redom Doda i ja idemo na more SAME!
I zbilja uživamo,odmaramo.Nema nekog pretjeranog kuhanja,nema pranja veša,nema saugera,ma nema ni prašine...samo uživancija i izležavanje.
Ovo ljeto smo si uzele puna tri tjedna.Najdražeg smo ostavile doma da čuva Zmaja (svoju ljubljenu majku),vjerujem da je "uživao"...

Ako sad očekujete neke golišave slike sa plaže,more,palme-nema!
Fotka je bila u torbi i nismo se ni sjetile iskoristiti je...
Nema ni slika nekih štrikanja,heklanja ili bilo kakvog ručnog rada...ništa nisam ponjela...čak ni iglu i konac,gumba na robi i tak nemam pa nije bilo straha da ću koji morati prišiti...

Jedina zanimacija mi je bila čitanje...



Odavno sam pročitala sve romane koje je Zagorka napisala,još tamo krajem osnovne škole.No Gordanu sam gotovo potpuno zaboravila...i tako sam u veliku vreču natrpala 140 romana (moja ih je mama kupovala svaki ponedjeljak,kasnije ih je dala uvezati u knjige,sve osim ove Gordane ) i krenula sam čitati.Sve skupa 6720 stranica...progutala sam ih u ta tri tjedna!
Susjed Zlatko je samo klimao glavom kad me ranim jutrom našao na škalinama sa kavom i novim nastavkom...Jedno jutro mi je samo onak uz put dobacio:"Ja si bum na čelo flomasterom napisal KNJIGA pa me buš ovo ljeto možda i pogledala..."
I pogledala sam ga i zaključila da se zdebljal od prošle godine ko pajcek,posjedio,ostario...bolje da sam čitala.

A ovo klupko je Mici...

Novigradske mačke su strašno divlje,i grizu i ne daju se dirati...no ovu smo malu micu macu hranile danima pa je po malo počela prilaziti,čak se ponekad dala i pogladiti.Na kraju je spavala u teglici za cvijeće...Ni sama ne znam koliko ju je ljudi došlo slikati u tom krevetiću.Nadam se samo da su je nakon što smo mi otišle ljudi nastavili hraniti...

Tako se Doda igrala sa Mici.
Sve što je lijepo-kratkog je vijeka...
Pa smo se vratile doma.
Tu nas je dočekala jurnjava za knjigama.Ne želim ni misliti više o tome.Istina da je Doda sama odradila veliki dio posla pa nam je ostalo kupiti samo još par sitnica.Gotovo sve knjige uspjela je skupiti od prijatelja,pa je kućni buđet pretrpio samo manji šok.

Što znači da su se za te novčiće mogle kupiti neke druge "prijeko potrebne stvarčice"...

Odmah nakon povratka s mora dočekala me moja "uplakana" mama...Krepao joj kompjuter!Koja je to žalost bila...
I naravno,kako je ona tvrdoglava i uporna,nije se moglo čekati da se komp popravi za dan-dva,moralo se u šoping...I kupila je mali netbook.
Tu sad uleče Najdraži odma sljedeći dan...
Kupio i on meni jedan!!!


Mislim,nije da mi je baš bio neophodan,ali...kako bi to bilo da mama ima ,a ja ne!?!?
Tako sad imam novu igračku,veličine rokovnika.
Sad imam posla...Nisam htjela kupiti torbicu jer imam 100 ideja kakvu ću sama napraviti.Mislim da ću u tu avanturu krenuti sutra...

A pošto sam se vratila na posao,pala sam u depru...Sama riječ ustajanje me baca u očaj,situacija u firmi još dva koraka u rikverc,o plaći da i ne govorim...pa sam šokove s posla lječila kupovinom...
U stvari,krenula sam samo "gledati",a donjela sam doma dva para cipela...za štrapac i za gušt!




Šta da radim?Čak sam birala Eci-peci-pec,ali na kraju nisu ni jedne ispale...
Uff...,baš sam samu sebe razveselila!

Jesam se raspisala...

Tako...,sad krečemo po starom.
Doma me dočekalo sve kako sam i ostavila...pa čak i Mali...