Neka ide...

Zadnji je dan godine...

I neka ide...

Donjela mi je toliko ružnih trenutaka , odbrojavam sate i minute,samo neka ode...

Možda sa Novom i ja polako dođem k sebi...,a onda ponovo i Vama...

Svima koji se još navirite ovdje,

Zdravlja prije svega,

sreće,

i mnogo dobrih ljudi oko Vas!

Voli Vas Dea...

Sretan Božić!!!

Svima od srca,

zdravlja,seće i veselja....

Voli Vas Vaša Dea!

Anuška...

17.11.2010.

Nadam se da ću te ponovo negdje naći...

Svega pomalo...

Vani kiša,unutra ja kišem...
Samljela me viroza.
Samo spavam...
Pokušavam nešto malo raditi,no nekako mi ne ide.
Jučer na večer sam pronašla klupko crvene vune.Jedno jedino...I šta sa njime?
Pokušala sam nešto po prvi puta.

Moglo bi se reči i da sam uspjela!
Nisam se usudila krenuti nekom "velikom" mustrom,samo par krivih očica i par štrafa za prvi put.Bitno da je Doda odmah zapljenila uradak,znači,nosit će...

Prije nekog vremena krenula sam plesti "nešto" od ljubičaste Mirabele koju sam kupila još ljetos.
Pa je trebala biti maica na bretele u dvije boje (svijetla i tamnija )Dodi za ljeto.
Pak se dijete predomislilo i sad hoće tuniku sa kratkim rukavima.
A ja imam 3+3 klupka...I sad sam u potrazi za još par komada...
Rad je stao na trećini.

Znam gdje ima,no boleština mi nije ovih dana dozvolila izlazak iz kreveta...

Zato je moja draga mama na tren,ali stvarno na tren, ostavila iglicu i zamijenila je iglama...


Nakon 20,30 godina ona stvarno plete!!!
I šta je rekla?
Ma samo ovo...
No to njeno Ovo izgleda ovak...


I ovak..


Mislim...za nekoga ko ne misli plesti,ovo je poprilično klupka!Ak nije još gdje koje sakrila!
U desetak dana isplela je dva šala i jednu torbu!
Slike nemam,no bum ih nabavila!

Bez obzira na razne viroze,temperature i kihanje,nalazimo se i dalje...





Jedva čekam subotu!!!
Tih par sati mi napuni baterije za cijeli tjedan.

A za kraj da Vam pokažem mog psa čuvara Lunu!
To je vjerojatno naj razmaženiji pas na svijetu!
Dopeljan da bude u dvorištu,da čuva kuću...Napravljena joj je i kućica,kučerina dapače...
Šta ona misli o njoj?



Nije nam jasno samo da li je ovo granje donjela da joj se netko ne useli...ili da ona ne bi mogla u nju??!!

Puno se bolje osjeća ovako...


Dok Najdraži ujutro ispija kavicu i lista novine,ona se elegantno posjedne na čelo stola...
Nek se zna ko je gazda!
Mislim da bu u kućici na kraju završil baš Najdraži!
Od kud mu samo ideja da bi Luna bila tamo,vani,na kiši???
Ko bi je davio i žnjarao?


Doda,naravno!
Zaključili smo neki dan da moramo nabaviti još i dobermana...
Zašto?
Da čuva Lunu i Malog psa...

Vrijeme leti...

Baš tako...leti...
A ja nikako naći vremena sjesti i nešto pisati.
U zadnje vrijeme gledam svoje postove i vidim da sam sve nešto započinjala,a niš konkretno napravila,sram me bilo.
Ne stignem,jednostavno nemam kad...

Druženja se uredno nastavljaju...




Ne znam koliko se iz slika može vidjeti,no mi stvarno uživamo!!!

No evo napokon i jednog mog završenog rada...



Na maminom krevetu...



I na meni...

Taman sam je kod mame spojila,treba je još oprati da spojevi dođu na svoje...no morala sam je obuči da mama vidi jel to dobro!

I to je to...
Neki novi radovi su u planu...neke stare treba dovršiti...
Ako bude vremena,naravno!

Preselila...

Do viđenja Levant...

Godišnji...i malo unatrag...

Prvo Vas sve pozdravljam iz prekrasnog Novigrada-Zadarskog!!!

No idemo malo od ostraga...
Izvještaj sa posljednjih druženja :



Eto,sad je pauza od dva tjedna...Znam da Vam svima to fali,no brzo smo ponovo na hrpi.

Inače,kod mene je doma bilo vrlo živo...
Pošto su nastupile nesnosne vručine , bio je red napraviti plivalište...



U fazi postavljanja...

I kupanac idući dan...



Uživancijaaaaaaaa

A da nam i peseki ne popadaju na +40 ...


dobili su svoj bazen.
Istina da je Luna velika,no ona se tak baca po tom bazenu,valja,sjedne i hladi rit...
Malog pasa moram metnuti nutra,ak ga uhvatim,a Nera od "Zmaja" pobjegne na tavan i ni da bi ...
Tako uživaju moje zveri...

A ja...ja sam pobrala Dodu i zgibala na more.
I mislila sam kak bum uživala...
A ovdje ZIMA!Samo još fali da snijeg padne...
Pletem neku končanu majcu.



Naoružala sam se svom silom konca...



Bolje bi bilo da sam uzela debelu vunu,pa saštrikala kape sa coflekom i debele čarape...to bi bio biznis!!!Sve bi ovdje u hipu prodala!

Tako Vas sve lijepo pozdravljam sa svog ljetovanja...ili zimovanja...nisam sigurna...
I naravno čujemo se uskoro!!!

Nije lijenost...

Vidim ... ufff... opet sam preskočila jedan mjesec...
Ma nije lijenost...pomanjkanje vremena , i to kronično.

Prvo hvala JOLANDA na nagradi!


Slijede pravila: -Proslijedi nagradu desetorici blogera (ica).
-Napiši post o nagradi, navedi tko ti ju je dodijelio i stavi sliku nagrade.
-Obavijesti osobe koje si nagradio (la) putem komentara na njihovom blogu.

Kao i uvijek ovo je teži dio...kako odabrati 10???
A sve ste mi drage...

Goce
Misha
Tanja
Zana
Nena
Šestinčanka
Strašilo
Mirjana
Lidija
Nada

Tako...

Kod mene inače vlada ludilo na poslu,malo sam doma pa tako gotovo ništa ne radim...
Sve je nešto započeto ,pa ne dovršeno.
U stvari , ostalo je ono što naj više ne volim raditi...šivati.
Kad jednog dana poludim , sjest ću , sašiti i onda se hvaliti...

Za sada samo jedan rad u nastajanju.


Pletem perlice...ako sve završi kako treba ovo će biti pismo-torbica.
Živi bili pa vidjeli!

Ah , da...

Ovu sam "knjižicu" napravila za našu Huanu...Uvijek dođe bez pol pribora...uglavnom joj fale igle,pa sad unutra ima sve što joj treba , naravno ak i knjižicu ne ostavi doma...

Družimo se naravno i dalje...
Pošto sam u zaostatku stavila bum sva druženja proteklih subota u jedan slajdić...




Ne znam kako su mi aparatu izbjegle Goge i Jolanda...moram drugi put paziti...
Mene naravno nema,a nisam poslikala ni ono što radim...
Malo mi pamet šteka zadnje vrijeme.

Kakav bi to post bio bez mojih zvjeri...



Da , da to je Luna!
Raste ko gljiva.
Jede ko konj.
Glasa se ko krava.
Veli moja Doda da su nam podvalili nešto pod Njemačkog ovčara , no sumnjamo da je to to...
A Mali pas...tu je negdje...skriva se da ga Luna ne nagazi...

Come back...

Prvo isprika svim dragim blogericama...što me nema,ne pišem,ne ostavljam komentare...
Jednostavno nisam imala volje,nije mi se dalo...
To ne znaći da nisam uredno obilazila Vaše blogove...divila se svemu što ste napravile...
No,kad te sa svih strana nešto mlati i ništa lijepo ne nalaziš oko sebe...onda ti se jednostavno ne da ...

Nadam se da je ta faza iza mene...mada...i opet nešto ne sluti na dobro...jezik pregrizla!!!

Iza mene je Dodina Krizma...

Doda i Tina...naj frendice...
Ove je godine bila pošast zvana ljubičasta haljina!!!



Doda,Sandra(kuma) i naravno Tina...



Kako bi to prošlo bez dragog braceka???

Eto,to je već daleko iza nas...

Luna...
To je priča za sebe...
To je zvjer od psa,ludo zaljubljena u mene...
Doslovce ni na WC ne mogu...zubićima primi kvaku,otvara vrata i evo je meni pod nogama.Neki dan je upala u kupaonu dok se Najdraži kupao i već su prve dvije cape bile u kadi!!!
E da mi je to bilo vidjeti!
Bili su sami doma i veli da se je tak drečal da je jadna Luna pobjegla van glavom bez obzira!
Da mu je bar na trbušinu skočila!





Veli Najdraži:"Neće taj pas u krevet!"
Aha...moš si mislit!
Čim nas nema u sobi evo nje!!!


A njih se dve jako vole...na daljinu...čim su blizu to je dreka.
Luna Dodu uredno gricka...a ima male oštre zube...pa jadno dijete zgleda ko da se žiletima reže...vani vruče,a ona u dugim rukavima!Sve za ljepotu!

Druženja subotom...
Ma naravno da se družimo!
No,ja ili zaboravim fotić...ili ga uzmem pa niš ne slikam...
Ovo su neke fotkice od zadnjih susreta,više ni sama ne znam kojeg...




Ma nije ni važno...
Nama je bitno da nam je uvijek veselo i da se dobro zabavljamo.Uz priču i smijeh puno toga i napravimo.


Radim li šta?
Momentalno se rješavam raznih ostataka pamučnog konca...


Mislim da će od ovoga ispasti neka torba onak uz traperice za moje dijete...



Ehhh...
Ovo sam morala uslikati!
Limun!
Namjerno sam ga postavila pokraj naranče,banane,kruške i...ovo malo nije šljiva nego kivi!
Ogromni limuni su stigli sa Pelješca!Nisu ničim špricani...zdravi da zdraviji ne mogu biti,miriše ko ludi,a finiiii....

A sad se primam posla!
Treba nadoknaditi sve ono što sam kanila ,a nisam napravila....

Odlazak...

Znadeš li da si se trebao zvati Bubi?...
Ipak si postao Nero...
Prvi si dan bio uplašen i samo si se skrivao...



Prvo smo bili samo ti i ja...


Pa je stigao i gazda...


Tu je bio i Nino koji te je obožavao...


Ubrzo je došla i Doda,naša se mala obitelj širila...




Šta je sve ona radila od tebe...tako si strpljivo podnosio čupanje,čak i ugrize njena dva zubića,držanje za uho dok je kraj tebe radila prve korake...

Ljeto i more su nam bili naj draži...



No i zime smo voljeli,vuči sanjke po snijegu na Srednjoškolskom igralištu...



Obožavao si spavati u ludim pozama i na čudnim mjestima...





Nino je odraso,Doda je narasla...a ti si ostario...
Nisam željela vjerovati u to da imaš 16 godina...

Da sve više spavaš...i da nam je svaki dan zajedno poklonjen...



I naša zadnja slika...



Koliko si nam samo veselja i ljubavi pružio...

i otišao...

Vjerujem da sad trčiš "gore" nekom zelenom livadom...

i vjerujem da ću te tamo jednog dana naći...

Zbogom draga moja capice...

SRETAN USKRS !!!

Luda kuća...

Definitivno luda kuća... Danas mi je stigla ova ljepotica... Zove se Luna,njemačka ovčarka,stara dva mjeseca... Skidam pločicu sa prezimenom sa vrata i stavljam natpis AZIL !!! Radim li što? Da! Trčim za ovom malom zloćom cijeli dan... O ručnom radu...drugi put... Žuuuuurim!!!

Magrit je svemu kriva...

Da,točno,Magrit je svemu kriva...

Neki dan čitam post na njenom blogu i ugledam mašinu za štrikanje...
Pa sve si mislim,moja je u koferu,pohranjena godinama na tavanu...
A gdje da je metnem?
I sve bi-ne bi...pa mjerkam sobu,a sama sam doma,a stol na kojem treba stajati je na tavanu i težak je...,a ruka me boli..
No Bikonja u meni se ne predaje...nosim,cukam,teglim,na glavce idemo i stol i ja niz stepenice...
Pa kofer,pa kutije sa priborom...
Kad je Najdraži došao doma,bolje da ne pričam koju je facu imao...
Ništa nije rekao,nije imalo ni smisla.
Odmah na početku sam mislila da će sve završiti u smeću...
Naime,ta mašina ima podosta godina...točnije nekih 38,ako me sječanje dobro služi.Srećom,moja mama kad je kupovala,kupovala je kvalitetno (čitaj SKUPO!) pa je mašina od rosfraja i vrijeme joj nije naškodilo.Ipak neki su djelovi od plastike...i tu je vrijeme učinilo svoje...

Šta je ovo??? E pa to je OVO samo se raspalo!!! I tako ja cijelu noć po netu tražim servise,rezervne dijelove-ŠIPAK-nema... Pa sam uzela sve te djelove,slagala,lijepila,mučila sam se nekoliko sat... Rezultat? Mašina je tu!Popravljena i radi!!! Ovo je prvo pletivo nakon ne znam koliko godina!!!

Šta će biti dalje,ne zna se...

Sa zadnjih druženja baš i nemam slika...istina da baš i ne radim jer me ruka opako rastura,moram i na fizikalne terapije,mada mislim da to uopće ne pomaže i da samo gubim vrijeme.
Ipak tu je Huanina šticla...

I lutka koju je napravila...

A ovo je moja šticla,Doda ih s veseljem nosi...


Bilo je tu i novih kazališnih lutaka koje je Huana napravila,ali ja ih na žalost nisam poslikala...Nadam se da će osvanuti na njenom blogu.

Dakle,mojih novih radova nema,ali imam novog pomočnika...
Čuva ovo klupko već nekoliko tjedana...pa šta reči???