Odlazak...
Znadeš li da si se trebao zvati Bubi?...
Ipak si postao Nero...
Prvi si dan bio uplašen i samo si se skrivao...
Prvo smo bili samo ti i ja...
Pa je stigao i gazda...
Tu je bio i Nino koji te je obožavao...
Ubrzo je došla i Doda,naša se mala obitelj širila...
Šta je sve ona radila od tebe...tako si strpljivo podnosio čupanje,čak i ugrize njena dva zubića,držanje za uho dok je kraj tebe radila prve korake...
Ljeto i more su nam bili naj draži...
No i zime smo voljeli,vuči sanjke po snijegu na Srednjoškolskom igralištu...
Obožavao si spavati u ludim pozama i na čudnim mjestima...
Nino je odraso,Doda je narasla...a ti si ostario...
Nisam željela vjerovati u to da imaš 16 godina...
Da sve više spavaš...i da nam je svaki dan zajedno poklonjen...
I naša zadnja slika...
Koliko si nam samo veselja i ljubavi pružio...
i otišao...
Vjerujem da sad trčiš "gore" nekom zelenom livadom...
i vjerujem da ću te tamo jednog dana naći...
Zbogom draga moja capice...
