Malo se hvalim....

Tu sam...

Moram se malo hvaliti.
Da ne ispadne da samo ja u ovoj kući radim ručni rad...
Doda je opasna!Stalno nešto veze,igla samo leti...
Tako uz baku i mene stalno ima posla.
Prekjučer je završila još jedan rad.

Evo kako to izgleda...Prazna polja nije zaboravila napraviti nego je tako u shemi predviđeno da ostane bijelo platno.
Ima taj rad i originalnu ramicu ,pa bi to trebalo izgledati po prilici ovako...

Ha!Mislim da se imam čime hvaliti!
Inače Doda ima veliku želju da i njoj napravim blog.Možda ovih dana i to napravim.Ima dosta toga što je napravila,a toliko želi da i drugi vide njene radove.
Dakle,javim kad dijete dobije svoj kutak!

Pošto dijete veze,baka veze,ja se malo smucam...
Više visim po drugim blogovima nego da se primim nekog konkretnog posla...
Dodina prijateljica je dobila bolero,ali nisam ga uspjela poslikati jer je odmah otperjao novoj vlasnici.Morat čete mi vjerovati na riječ da je jako lijep...

Pošto doma imam puno ficleka svakakvih konaca i vunice pokušat ću to spojiti u neki komad...

Nisam sigurna šta će ispasti...možda neka torbica za Dodu ili neki ruksak...Poima nemam.Vidjet ću kako će izgledati ,pa kaj bude.

I evo ponovo malo pasjeg života...

Poza je G-3...pa ti sad spavaj negdje.Zver se rastegne dijagonalno po krevetu ,a mi ostali ko gdje stigne...

Prva godišnjica...opet beba...pelerina...

11.03.je bila godišnjica ovog bloga...nije da se nisam sjetila nego sam stvarno u strci s vremenom i jednostavno nisam stigla.
Nadam se da će ovo druženje potrajati još jako,jako dugo.
Hvala svima koji navrate,ostave trag ili jednostavno pogledaju i odu dalje...

Kako su moji prijatelji i poznanici krenuli mislim da ću samo raditi bebačima uspomene!
Još tamo u 11. mjesecu rodila se u Njemačkoj mala Martha Elena...
Kako je Najdraži morao tamo (doktoru-nije izlet i nije nimalo ugodan...) poslala sam po njemu mali znak pažnje ljudima koji su mu to i omogučili...

Početak...

Gotov rad...
Onda se on sjetio da bi ja mogla metnuti još neku sitnicu ,pa sam priložila i ovaj stolnjak...

Nedugo sam ga napravila i nisam ga nikome namijenila.Sad je dobro došao!

Eh,a sad ona boja čokolade i mucava vunica!
Ja ko da se bojim da ova zima nikad neće proći...Napravila sam još jednu pelerinu,ovaj puta kratku.

OBRATITE PAŽNJU NA VJEŠALICU!!!
Pošto je moj Top-model u školi,morate se zadovoljiti kako vješalici pelerina stoji!!!
No pošto sam htjela iskoristiti vunu koje sam ovaj puta kupila ko da ću plesti kaput do poda,napravila sam i prvu svoju štrikanu torbicu...

Tak sam ponosna sama na sebe!!!...
No koliko se ja trudila te je vune još ostalo...
Doda je izrazila želju da od nje napravim jedan bolero za njezinu najbolju prijateljicu.To startam večeras ak ulovim vremena,pa slike slijede...
I za kraj...
Ovako se gušta moj Mali pas kad se on i Najdraži spreme na popodnevni odmor...

Pasji život-nema šta...

Svega pomalo...

Napokon...
Nisam lijena ,ljudi moji...samo ,ubila me boleština...U stvari ubilo me to što je Doda bila bolesna dva tjedna.Prvo je imala nešto što ju je tjeralo povračati,pa joj se podrigivalo na trula jaja,pa je bježala na zahod ak je do njega stigla i strašno ju je bolio želudac.Izmišljala je poze u kojim bi joj se bol malo smirila pa je drijemala na mahove...Užas,nisam spavala cijeli tjedan...Naručili smo se i kod gastroenterologa,čak tam negdje krajem trečeg mjeseca,ak ne zaboravim...
I taman u ponedjeljak krene ona u školu ja na posao...kad zove iz škole da odma dođem po nju jer ima strašnu temperaturu...Imam šta vidjeti 39,6 i ne pada ni nakon Lupoceta 500 ni nakon namakanja u ledenoj vodi.
Tako smo završili po ne znam koji put kod Tete Dokice.Shvatili smo da je u pitanju streptokok...i oni bolovi u želucu i sve ostalo bilo je od tog vraga...
Onda smo tri dana hodočastili na konjske inekcije penicilina,(tek nakon treče doze je temperatura pala na 38) pa smo nakon toga dobili penicilin u tabletama za još 5 dana,naravno isto konjsku dozu.
E sutra ona kreče u školu,a ja na posao,pa da vidimo do kad čemo tako...

A sad da Vam dokažem da nisam lijena,usprkos ne spavanju,nešto sam i radila.
Prvo sam dovršila ANU...

Ma nije meni teško vesti,ali šivanje je čekalo.Pošto sam shvatila da neće nitko drugi to napraviti,a po meni bi Ana mogla i prvi rođendan proslaviti (skoro je već "mjesecdan"),primila sam se posla.
Kad mi se oči nisu sklapale i glava padala na prsa,a to je bilo rijetko,radila sam i stolnjak...

On je veličine tepiha,imam kaj delati da ga završim...
Slika je loša ali moj je fotić bio na izdisaju sa baterijama (zašto su te baterije uvijek prazne???),al vidi se neki napredak!
I naravno ,vrag ne spava...primila sam i igle u ruke.

Tak mi je krasna ova smeđa vuna,malo je šatirana al jedva primjetno,a strašno me podsječa na čokoladu!
Imala sam doma i tri klupka ove mucaste (skupe ko zlato ) pa malo umetnem tu i tamo,šparam.
Šta je to?Hm...imam dvije varijante u ludoj glavi pa ću vidjeti...Kroz dan-dva znat ću pa javim..