28 travnja 2009

Izgubljena...

Tu sam...
Izgubljena...takav je i naslov...
Da Vam sad na veliko pričam šta ima,šta se događa?...
Nemam snage,a ni volje.
Osječam se jadno,zdrobljeno,zgužvano,sažvakano pa nakon svega ispljunuto...
Nisam dobre volje,nemam volje.
Nije to više ni proljetni umor,to je nezadovoljstvo.I kad me to ludilo spopadne ne volim pisati,ne volim raditi,samo se zavlačim u neke kutke da me nitko niš ne pita i da me nitko ne vidi.
Svadljiva sam do zla Boga...
Zadnje sam vrijeme povrijedila neke ljude svojim ponašanjem...žao mi je,a možda su stvarno s razlogom dobili porciju...ne znam i ne trudim se razmišljati jer se onda rasplačem.
Šta mi se to događa???

Ne mogu se pohvaliti novim radovima,sve što započnem bacim u neku kutiju i tak to tam skuplja prašinu i neko moje bolje raspoloženje.
Jedino sam završila "knjižicu" za igle ,no i ona već dva-tri tjedna čeka da je pošaljem onome kome sam je namjenila...

Pletem tu i tamo,večinom kad čekam Dodu da završi s treningom,a to je u autu...

Ne ide mi...
I to bu završilo u nekoj kutiji iz jednostavnog razloga što mi se više ne sviđa boja.

No da ne ispadne da radim samo zlo...
U nedjelju sam u svom dvorištu našla bebu kosa.Već ga je susjedina šugava(doslovce je šugava i ofucana)mica-maca htjela zgrabiti...Tak sam vrisnula da su zbrisale i maca i susjeda u kuću!
Ptić je od nekud ispao,gnijezdo nisam uspjela pronaći,pa je završio ovako...

E sad počinje drama.
Kud sam se jedva spentrala na te čemprese (visoki su prek 4 m) i uglavila kutiju da ne zvekne ponovo mici-maci u zube,njegovi mama i tata kos neće ni blizu!Boje se kutije...
E da mi je to bilo snimati!
Mama i tata dođu na metar i odu jer možda je to neka klopka...I tako to traje nekih 2 sata.
Mama ko mama napokon riskira i dođe do ruba i ubaci malom neki zalogaj jer je već tak vrištal da sam ja htjela gliste krenut kopat.
A tata,muško ko muško...samo je odlazil i dolazil,i svaki puta ima u kljunu sve više glista i crva,ali nikako da priđe kutiji bliže od metra-papak!
A žena Kos...ona je tak kričala na njega da sam se ja smijala-prava baba!
I tak ga je raspizdila da je nakon više od pol sata njenog jamranja podivljal i hitil sve te gliste i crve i ODE!
Koja bračna (mračna) idila!
I po čemu se onda ja i Najdraži razlikujemo od njih?
Tak i on kad ga pilim samo zeme jaknu,mobitel i pljuge i ode van na kavu dok se ja ne stišam...
Hmm...
Danas mi je "dragi" striček poštar donio ovo...
Image Hosted by ImageShack.us

Eto,i to me malo bacilo u bed...već 41!
Do nekog veselijeg posta...

Broj komentara: 9:

  1. Jao, šta da ti napišem na ovaj post? Znam raspoloženje, ali ne znam leka. Jedino ono ofucano "proći će". Probaj malo izaći negde, promeniti okruženje, atmosferu, sliku pred očima. To zna da pomogne.

    A za rođendan, najlepše želje :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Reklo bi se da si nadrkana! Neka! I ja sam takva ovih dana. Sve živo me smeta - najviše šogor - kad ga vidim hoće mi mrak na oči!
    Nadam se da će proči - nadrkanost!
    Sretan rođendan!

    OdgovoriIzbriši
  3. e da si se i ti javila. pa makar i loše volje. što ti je dopušteno naravno.imaš puno pravo mijenjati raspoloženja žena si. ako muški mogu biti ko mala djeca ne vidim zašto i ti ne bi mogla. mislim i ja i svi ostali.
    e baš mi je ovaj tvoj post posve ok.
    proći će. sve prolazi.
    moja su iskustva da kad me takvo nešto primi onkad dozvolim da traje. dok god hoće. režim, sikćem i baš mi dobro. pa kad sve izbacim što treba onda sam opet mirna i smirena. i dobra ko kruh. do idućeg ispada.
    ma baš si mi če če ovakva. sad te još više volim :)).
    a što se godina tiče, pogledaj napred, ispred sebe i sjeti se koliko ih još moraš proći. pa ćeš bit vesela da si već prošla taj dio koji te sad ljuti...:))
    sretan ročkas.
    Levant

    OdgovoriIzbriši
  4. Svako je nekada loseg raspolozenja, a ja gotovo uvek, ali ne dam se. Uprkos tome, muvam se ovuda i evo me ovde, da Te ohrabrim, sve Ti je lepo, osim raspolozenja, i ono ce se popraviti.
    LJubim Te.

    OdgovoriIzbriši
  5. E, sve je to normalno, ja bih rekla da je klimaks zakucao na vrata. Deca u pubertetu, ti u klimaksu, muž isto, al' ne priznaje... Ludilo jedno od života. Znaš kako kažu: život je takav, čupav i dlakav, kad ga obriješ nije nikakav:)! Sve prolazi, samo treba, što bi moja baba rekla, izdurati!

    OdgovoriIzbriši
  6. A jesi me nasmijala s ovom pricom o kosicima :)))!
    A sta se tebi dogodilo da si u takvom bedu? Ajde proci ce. A za deset godina ces reci: sto sam bila mlada :). Ja cu brzo 37, a u cetrdesetima ocekujem osobni procvat! Djeca ce narasti, a ja u najboljim godinama! Heheeee... Look at the bright side of life!!!

    OdgovoriIzbriši
  7. Ak te netko kuži onda sam to ja koja ima skoro pa identičan horoskop tvojem ;) Čak sam i epizodu s kosovima imala na vlastitom prozoru (dobro, bez mačke) prije par godina. Pa ti onda reci da nema nešto u horoskopu :DDD

    OdgovoriIzbriši
  8. Srećan rodjendan i glavu gore! Kad mene stigne takvo raspoloženje, ja odvrnem muzika na najjače i to neku brzu i uhvatim se kućnih poslova. Kod mene to pomaže, a posle svega budem i zadovoljna da sam završila sve te grozne stvari koje inače rado odlažem. Probaj, možda i kod tebe upali. Pozdrav!

    OdgovoriIzbriši
  9. Trebam komentirati?
    Ko da čitam svoj post (bez kosova!)... bu bolje, vidla buš!

    OdgovoriIzbriši