ŠKOLA...
Počelo je mučenje zvano škola...
Danas sam čitala prvu lekciju engleskog,vježbala zadatke iz matematike za ispit utvrđivanja gradiva od prošle godine,pa malo hrvatskog za koji će mi uskoro trebati riječnik stranih riječi koliko su gluposti smislili u novom književnom jeziku...
Da ,sada sam ponovo u 6.razredu...
Torbu jedva dovučem do auta i ubacim je ko vreču cementa na zadnji sic i vozi...
VESELOOOOO!!!!!
Ma nije da moram ali pokušavam biti u toku jer se masu stvari više ne sjećam pa ako dijete zapne da bar znam gdje smo i kako joj olakšati...
Naravno osim redovne nastave imamo i nastavu u kontra turnusu dva puta tjedno i to me izludi.
Ponedjeljkom kad je škola popodne Doda ima u 8 u jutro dva sata GLAGOLJICE kao izborne nastave koju ne mora...ali...ipak bi bilo poželjno...pa ti reci da na može...I onda odguli ta dva sata pa opet po nju u školu(3 km -nemre pješke...)Onda uči za popodne pa u školu u 2h,pa po nju u 6:30 i vozi doma...
Onda u srijedu ima ponovo oko pol 11 informatiku pa do pol 1 i ne idem po nju jer nema smisla jer u 2 mora ponovo biti na nastavi...E sad to vrijeme ako su normalne spremačice može biti u holu škole i malo ponavljati gradivo ili jednostavno juriti po hodnicima,a ak su lude u smjeni onda je na cesti- bila kiša,snijeg ili sunce...
Zgodno zar ne???
E nije to kraj...
Ista ta informatika je i u onom tjednu kad je škola u jutro(sreća glagoljice taj tjedan nema!).E tada je od 8 do nekih 12:20 na nastavi pa je u holu ili na cesti do 3:00 pa je opet do pol 5-5 na informatici-mi čekamo kraj mobitela jer nikad ne znaš kad bu to završilo pa jurimo po nju...
I šećer na kraju...Ide dijete i na badminton!!!
To je pak u popodnevnom turnusu sva sreća poslije nastave pa dok traje-traje i opet sjediš na mobitelu i bjež!!!
I ko se može veseliti početku školske godine???
Kad je situacija takva ja živčeke liječim koncima i vunama...
Eto,gotova je i torbica.Stvarno je mala,stane novčanik,neka sitnica i mobitel.Baš mi je to trebalo!!!
Ako slučajno metnem koju sitnicu preveć unutra mogu mobitel izbaciti van jer je dobio svoju "čarapicu" koja se može staviti unutra ili objesiti van...
Zadovoljna sam sama sa sobom ovaj puta!
A počela sam i SAMO SVOJU VESTU!!!
Ovo je samo dio da se vidi moja omiljena zelena boja i malo mustre...
Je da slika malo blješti jer je mrak pa slikam sa dosta blica ali bit će boljih slika kad je završim-OBEČAJEM!!!
Već si poprilični komad oplela, ne? Koncem? Ponesi pletivo sa saobom dok čekaš malu na različitim aktivnostima, korisno utrošiš vrijeme i ne uzrujavaš se ako nije na vrijeme gotova. Čitam da većina žena koje tako prate i iščekuju djecu s njihovih aktivnosti, najviše naprave dok tako čekaju.
OdgovoriIzbrišiSlažem se s bodulkom, kombiniraš tako da ste svi zadovoljni. Torbica je zgodna i praktična! :)
OdgovoriIzbrišiCure moje drage...
OdgovoriIzbrišiDoru čekam doma i na zvuk mobitela bježim po nju.Nema tamo da buš negdje u školi sjeo pa čekao...ili vani ili u autu,a to baš nije neko zgodno rješenje.Bez brige da radim doma za to vrijeme ,čak nekad zapostavim i kućni posao jer mi se baš ne pušta rad iz ruku.Sva sreća da mi doma nitko ne prigovara...
Bodulka-Vesta zbilja napreduje,radim je tankom vunicom,čak tanjom od nekih konaca za pletenje pa ne ide jako brzo ali neka-bit će!!!
Ponovo u školu i nije loše kad već nisi prije volila sad imaš vremena i za faks hihihi!Kasno popoldan k meši iti!Ljerka!
OdgovoriIzbrišimi piace molto il look del tuo nuovo blog e questa borsa con porta cellulare è una delle cose più belle cha abbia visto quest'anno sui vari blog...mi viene quasi voglia di riprendere gli aghi da lana in mano
OdgovoriIzbrišiPrevod:Strašno mi se sviđa novi LOOK tvog bloga,ova torba sa torbicom za mobitel je jedna od najljepših stvari koje sam vidjela na raznim blogovima posljednjih godina....skoro da mi je došla želja primiti u ruke štrikače igle i vunu u ruke....
OdgovoriIzbrišiTorbica izgleda interesantno! Predpostavljam da je heklana.
OdgovoriIzbrišiDoma sam, doma! ;-)
OdgovoriIzbrišiJa idem u 6. i 7. razred paralelno, a da mi ne bi bilo dosadno idem i na karate i na sinkrono plivanje... Sreća pa je bar karate u našoj školi ("samo" 1500 m udaljenoj)...